|
|
|
«Prolaz dr. Ivana Merza u Pakracu«, Nedjelja, Zagreb, 8 lipnja 1941., br. 22
Prolaz dr. Ivana Merza u Pakracu
U svim gradovima i mjestima Države Hrvatske mijenjaju se nazivi ulica, trgova, prolaza itd., koja sjećaju na žalosne prošle dane i bivše režime. Umjesto tih naziva, postavljaju se drugi, koji će potsjećati, na velike sinove hrvatskog naroda, mrtve i žive. U Pakracu je općinski povjerenik g. Juraj Kolb u sporazumu s Ustaškim stanom odredio, da se promijene imena nekih ulica. Tako je naziv za Kačićev prolaz promijenjen u PROLAZ DR. IVANA MERZA. Križarska organizacija je ugodno počašćena ovim činom općinskog povjerenika i Ustaškog stana u Pakracu. Grad Pakrac je na taj način prvi počastio uspomenu velikog sina Hrvatske, križarskog uzora i prvoborca dr. Ivana Merza.
Križarska duhovna obnova
Rekli smo, da mora najprije sama sebe izgraditi svaki onaj, koji hoće da bude pionir, predvodnik, vođa; da se mora stalno svladavati; da mora svaki dati sebi silu zadavati; da mu se valja odricati i dopuštenih stvari, kako bi se mogao uvijek svladati u času napasti. Pioniru mora uvijek zvučiti u ušima ona Isusova: »Zaista, zaista vam kažem: Ako pšenično zrno, padnuvši na zemlju, ne istrune, ostaje samo; ako li istrune, donosi obilat rod« (Iv. 12, 24.). Dr. Ivan Merz ostavio nam je herojski primjer odricanja. Karakteristično je u tom pogledu njegovo »pravilo života«, što ga je sastavio za vrijeme studija u Parizu sa zadaćom, »da svoje tijelo potpuno podvrgne duhu, a duh svoj Bogu«.20 Spomenut ćemo jedno ili drugo njegovo pravilo: »1. Na sasvim tvrdu ležati. 2. Cijelo tijelo dnevno ledenom vodom umivati. 3. Izjutra ništa ne jesti. 4. U petak glad osjećati. 5. Češće u najboljem teku prestati (s jelom). 7. O sebi nikada ne govoriti. 9. Jednom mjesečno 24 sata ništa ne jesti ni piti. 10. Suvišak svojih dobara siromahu pokloniti. 11. O svojoj boli nikada ne govoriti. 12. Što manje govoriti. 16. Katkada sebi svojevoljno, u potaji, bol zadavati. 17. Katkada iz najboljeg sna ustati… 18. Ići po najtamnijoj noći na strašiva mjesta, pobijediti strah, jačati vjeru. 19. Poniženje pred ljudima s veseljem primiti…«21 Uz ovo Merzovo »pravilo života« citira pisac Merzova životopisa Dr. D. Kniewald sastavljača slovenske »Zlatne knjige« Franca Terseglava: »Geniji, koji hoće da rasvjetljuju svoj vijek, moraju izgarati…« Dr. Ivan Merz uistinu je izgarao, ali je zato i rasvjetljivao duše, s kojima je dolazio u dodir, tajanstvenim svijetlom i svijetlit će nam, dok bude Križarstva. Da nije bio čovjek velika duha i posve upokorena tijela, ne bi bio svijesno žrtvovao svojega života za Križarstvo (Orlovstvo). »Treba krvave borbe, da se ne potone u običnom svijetu«, bilježi Dr. I. Merz još god. 1915. u svom dnevniku. Tko toga ne drži pred očima i ne bori se stalno protiv svojega tijela, kao što je to činio Dr. Merz, taj ne će nikada biti pionir. Značajne su u tom pogledu i ove riječi Merzove: »U ljudskim se dušama odigrava historija čovječanstva. Sve ono, što mi nazivamo historijom, samo je projekcija svega onoga, što se događa u ljudskim dušama. Želimo li dakle postati nosiocima velike katoličke misli, tada moraju sve naše organizacije neprestano naglašavati, da je duboki i intenzivni religiozni život jedini preduvjet, da se odgoje veliki pojedinci, koji će svojim životom realizirati svoje velike ideje. Mi nijesmo organizacija masa, koji bi imali samo svoje zajedničke, interese, već hoćemo da izgradimo mnogo velikih pojedinaca. Ovi će onda znati upotrijebiti za svoje visoke ideje i neizgrađene mase.« Boraveći na fronti u svjetskom ratu došao je Dr. I. Merz do slijedeće spoznaje: »Veliki ljudi, koji umjedoše i u najsitnijem času života da duboko i nesebično žive, usprkos svim protuslovnim težnjama tijela i vremenitosti, neiscrpivi su i jedini radnici na zgradi čovječanstva. Oni su pozitivni tvorci historije. Ovakovih ljudi imade uvijek, oni javno, ako i neopaženo, djeluju. Sva kultura, sve tečevine ljudskoga duha njihovo su djelo.« Pokojnom je Merzu »stvoriti velike ljude« bio cilj katoličkog gibanja (pokreta) kod nas. Kako je lijepo biti ovako duhovno izgrađen, kakav je bio Dr. Ivan Merz! Protivnici naši viču, da to znači dati se zarobiti, a uistinu znači to biti suveren, vladar. U tom je smislu i o Dr. Merzu pisao iza njegove smrti jedan od njegovih bližih suradnika: »Obilježje je velikih ljudi, da oni stvaraju sebi prilike, a ne prilike njih. Oni daju smjer događajima, a ne vuku njih događaji za sobom. I Dr. Merz je jedan čovjek, koji je stvorio svoju epohu…« Takvi će ljudi i jedino takvi biti i nacionalni velikani. Dr. Merz, u čijim žilama nije tekla ni čista slavenska krv, a kamoli hrvatska, bio je veći, neustrašiviji i na žrtve pripravniji Hrvat od bezbroja čistokrvnih sinova i kćeri Hrvatskoga naroda: Njegovo čisto hrvatsko resoniranje za vrijeme boravka na vojničkoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu; čisto demonstrativno okretanje jugoslavenske zastave u hrvatsku na jednoj svečanosti u Parizu; herojsko mu držanje u poznatom slučaju jugoslavenske menze u Beču kratko iza prevrata. Lijepo karakterizira nutarnju vezu između hrvatstva i katolicizma, između života odricanja i sretne Hrvatske ova Merzova misao: »U crven-bijeli-plavi ako upletemo gorući krst, koji će sve zlo uništiti, onda će Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijesti izvršiti.«
20 Dr. D. Kniewald: »Dr. Ivan Merz«, Zagreb 1932., str. 256.
21 Na istom mjestu. |