«Križarska omladino grada Zagreba!», Nedjelja, Zagreb, 14. svibnja, 1939.

Križarska omladino grada Zagreba!

U nedjelju 14. svibnja o. g. u 10.50 sati prije podne sakupit će se sva križarska omladina grada Zagreba zajedno sa svojim prijateljima i štovaocima blagopok. dra Merza pred ulazom u Mirogoj, odakle će se točno u 11 sati poći na grob našeg nezaboravnog brata Ivana. Tamo će se obaviti uobičajena svečanost obljetnice njegove smrti.

U nedjelju 21. svibnja u pola 8 sati ujutro prisustvovat će sva djeca i mladež grada Zagreba posebnoj svetoj misi u katedrali i pristupiti sv. pričesti s namjenom za spas svjetskog mira. Ovo je odaziv na poziv našeg sadanjeg Sv. Oca Pape Pija XII. koji je pozvao svu mladež svijeta da na taj način doprinese svoj obol spasu mira, za kojim svijet toliko žudi i strahuje.

Križari i Križarice, odazovite se ovim pozivima! Odrasli prijatelji mladeži, pridružite se svojoj omladini!

Nikola Kirigin, «Nad grobom Dra Ivana Merza», Nedjelja, 21 svibnja, 1939. br 21, str. 4.

Nad grobom Dra Ivana Merza

(Govorio stud. agr. Nikola Kirigin.)

Da neko pogleda na ovu skupinu ljudi koja se zbila oko jednog groba, da pogleda k tome datum na onom crnom mramoru s pravom bi se pitao: Čemu ti ljudi i nakon 11 godina dolaze ovamo? Zar ih privlači jednostavnost groba?

Nešto drugo, što samo mi možemo razumjeti, osjetili smo i radi toga došli da se odužimo uspomeni, veličini i besmrtnosti našeg ideologa i predvodnika Dr. I. Merza.

I ako nenadano i neočekivano, ugodno mi je što sam evo posrednik između ovog groba - Njegove uspomene - i Vas sakupljena braćo. Na meni je da u ovom času probudim i osvježim u nama sliku onoga čije smrtno tijelo počiva u ovom hladnom grobu. No jeli potrebno, da i jednom Križaru, pogotovo ovdje prisutnom nižem slike iz života našeg pokojnog Merza. Ta mi smo proživjeli i u duši svojoj osjetili veličinu, privlačivost i herojstvo jednog mladog intelektualca, čije je tijelo izgubilo snagu radi neumornog rada čovjeka-mučenika.

Njegov je život neprekidno nizanje požrtvovnosti i povučenosti, ustrajnosti i stalnosti, ljubavi i pobožnosti, dobrote i ideala. Kako bi drukčije nazvali ono njegovo potpuno predanje u volju Božju, radi kojeg je postao živ predmet, stvar u rukama Božje Providnosti.

Njegova je volja uvijek bila u pozadini, jer tijelu, strastima i željicama nije bilo mjesta. I njegova je veličina što se odrekao sebe i baš to odricanje privlačit će i oduševljavati mlade živote. Puno bi vremena trebali dok bi samo, i nabrojili sve njegove vrline.

Pobožnost je njegova uvjerljiva, razumna, a i djetinja. Pogledajmo ga kako s velikim misalom prati uzvišeni čin nekrvne žrtve, i kako u tišini na galeriji Isusovačke crkve ide putem Križa u 2 sata popodne ili kad u vrevi bučnih ulica ne prestaje veza između njega i neba, jer se obraća Kraljici Svibnja. Tu nalazimo uzroke njegovog herojskog življenja. Razumijet ćemo ono rano ustajanje, veliko trapljenje, tegotno putovanje, neprekidni i neumorni rad u vodstvu i u društvima, ako imamo na pameti, da je produhovljeni Merz na sve gledao sub speciae aeternitatis.

Za nas je Merz bio najveći kao ideolog novog oml. gibanja. On je bio onaj koji je na izvorima enciklika i silaba stvarao novi program za nove ljude koji će u Hrvatskoj doći. I njih je skupa s drugim Ivanom - s Dr. Protulipcem - skupljao i odgajao. I da ništa nije ostavio, nego veliki broj mladeži, koja je nepopustljiva u tome da pođe njegovim putem, njegovo bi ime bilo zapisano u hramu hrvatskih velikana. On je znao da omladinu - puštenu i ostavljenu - sabere, oduševi i povede na nov život, prema novom cilju: Pobjedi Božjih načela i zakona u slobodnom hrvatskom narodu.

Zato je on - prvi među prvima - bio katolik, bio je Hrvat.

Merz je bio hrvatski čovjek i ono što je učinio i dao svom narodu, puno je vrednije od svega onoga što su mnogi klevetnici učinili. Bijedno je kad ti ljudi pokušavaju umanjiti njegovu veličinu. Sjetimo se samo onog prizora sa zastavom u Parizu, ili onog događaja u akademskoj menzi u Beču, pa ćemo otkriti u njemu čovjeka iz kojega je uvijek progovaralo potpuno i bezkompromisno hrvatstvo.

Merz je bio i katolik - praktičan. I kao takav udario je temelj novoj eri u životu katoličkog gibanja. Reko nam je i primjerom pokazao, što nam je činiti, da poslušavši glas vrhovnog pastira ispunimo svoju dužnost prema Bogu. On nam je dokaz da nam ne trebaju katolici samo u crkvi, nego u životu, u svakoj prilici, u svakom času. A to je teško, ali ugodno i moguće, jer pred nama ide živa slika njegovog života i djelovanja.

Merz je dakle naš predvodnik, pošli smo s njime, jer smo ga shvatili. I uzalud će biti svima onima, koji nastoje u mekom fotelju, u zatvorenim sobama, daleko od svijeta i realnosti protumačiti želje i smisao rada našeg velikog i dragog pokojnika.

On je naš, a mi smo njegovi, jer u životu - privatnom i organizacijskom - proživljujemo ono što je on prošao. Istim putem idemo, za istim - njegovim ciljem težimo. I svaki onaj, koji je shvatio i proživio Merza, neće se odalečiti s njegove životne staze. Ono što spoznamo i u duši proživimo, ne da se lako izbrisati. Zato ćemo mi svi nositi Merzov timbar i njegov znak - utisnut u svim našim djelima, gdje god se našli i kamo god došli. Zajednica misli i želja, odluka i življenja nas je tako usko povezala, da smo svi obilježeni posebnim gledanjem na svijet i na ono što se zbiva oko nas. Evo, u ovome je najveća veličina, našeg dragog pokojnog Dr. Ivana Merza. To je njegova uspjela misija. I kad se bude objektivno pisala novija povijest, ime dr. Merza morat će ući u panteon hrvatskih velikana. Jer on se nalazi među rijetkima koji su znali i formirali ljude i dali im jedan jedinstveni put. Merzov program i njegova ideja stvorila je Merzove ljude.

Zato smo, dragi Ivane, došli na Tvoj omiljeli grob.

I sada, nakon jedanaest godina, jednako nam je teško, što Te nema među nama. Iste one suze koje su nas orosile, kada je pred nama stajala Tvoja osmrtnica, ista ona žalost i bol kojom smo Te dopratili do posljednjeg počinka, još i sada nas ne ostavlja, jer Tvoj će grob ostati uvijek svjež za naše srce. Došli smo da se poklonimo Tvojoj uspomeni i da Ti zahvalimo za Tvoje životno djelo, koje se ne sastoji u formi, nego u životnom gledanju. Puno Ti dugujemo i imaj makar tu zadovoljštinu, da ono što si nam dao neće nikada propasti. Mogu nam mjenjati nazive i odijelo, ali dušu nam neće nikada promjeniti i ubiti.

Ta i Tvoje je djelo - Orlovstvo propalo, ali ideja i ljudi su ostali i nove prikupili. Zato, Ivane dragi, čuj naš zavjet na Tvom grobu:

I ako sve izgubimo, i ako sve propadne, jedno ćemo sačuvati, ljude nećemo izgubiti, Tebe nećemo ostaviti i Tvoju ćemo uspomenu sačuvati.

A mi Te, dragi Ivane, molimo da izmoliš pomoć od Svevišnjeg, da nam na tom trnovitom putu pruži ruku pomoćnicu.

Nek je hvala i slava našem ideologu dr. Ivanu Merzu!

«Proslava Križarskog dana», Nedjelja, 21. svibnja, 1939, br. 21

Najavljena je proslava »Križarskog dana« u Travniku 4. lipnja.

ISKAZNICE ZA POTPORNE ČLANOVE. - Bratstva koja imadu potporne članove društva, treba da za njih nabave i iskaznice koje se dobiju u V. K. B-u, stoje komad 1. - dinar.

ALBUMI. - Još imade neraskrodanih križarskih albuma, a dok se prvi dio ne rasproda ne može se uzeti u rad II. dio. Album stoji komad din 5. - , a kod većih narudžba dajemo još popust. Poradi niske cijene, mogao bi ga imati svaki član-Križar, a pogotovo društvena knjižnica.

MERZOVE DOPISNICE I ZIDNE SLIKE. - U V. K. B-u mogu se dobiti zidne slike dra Merza po 10. - dinara komad, i dopisnice sa slikom dra Merza po 0.50 Din kom. Neka ne bude ni jedne Križarske dvorane bez Merzove zidne slike, a mnogi križari imaju lijep običaj, da njegovu sliku vješaju i po svojim privatnim stanovima.

«Pohod na grob dra Merza», Nedjelja, 21. svibnja, 1939, br. 21

U nedjelju 14. o. mj. kao na prvu nedjelju iza 11. obljetnice smrti blagopok. dra. Ivana Merza bio je pohod zagrebačkih Križara na Ivanov grob. Nešto ružno vrijeme, a najviše neobaviještenost (društva uopće nisu bila službeno obaviještena i pozvana) pridonijeli su da je ovaj puta pohod ispao brojčano daleko slabije nego prije. Korporativno se odazvalo na poziv »Nedjelje« samo K. B. Šalata i djelomično »Mahnić«, dok su ostala Bratstva bila vrlo slabo zastupana. Da nema spomenutih ispričavajućih okolnosti, ne vjerujemo da bi se od tolikih Merzovih poštivalaca našlo na grobu tek pedesetak ljudi

Na grobu smo našli Ivanovog oca g. inspektora Mavru Merza. Od svećenstva bili su prisutni samo preč. g. Msgr. Beluhan i vlč. g. Đuka Marić, od »Mahnićevih« starješina dr. I. Šrekajs, prof. Šarić i prof. Cerovac, od ostalih prijatelja samo g. Dugački. Molitve je izrekao preč. g. Msgr. dr. Beluhan, a onda je akademičar Nikola Kirigin održao vrlo topao govor o blagopok. dru. Ivanu. Poslije podne posjetile su grob zagrebačke Križarice.

«Srednjoškolci govore o Dru Ivanu Merzu», Nedjelja, 14. svibnja 1939.

Srednjoškolci govore o Dru Ivanu Merzu

Centrala svih križarskih đačkih društava, Mahnićeva Đačka Križarska Zajednica u Zagrebu priredila je za sve svoje članstvo ove godine veliki nagradni natječaj za najbolju izradbu slijedećih tema: »Merz i žrtva«, »Merz i studij« i »Merz i liturgija«: Đaci - križari poslali su svega 17 natječajnih radnja. Jury, koji se sastojao od dva profesora i jednog akademičara, delegiranog od MĐ KZ, nije znao čija je koja radnja, dok je iste ocjenjivao. Prvu nagradu dobio je srednjoškolac Vinko Friščić od ĐKB Sv. Petar, Zagreb, za radnju »Merz i studij«. Drugu nagradu dobio je Bjelovarčanin Radanović Marijan (Merz i liturgija«), treću Sarajlija Antun Vargić (»Merz i žrtva«), četvrtu opet Sarajlija Ljubomir Zovko, petu Banjalučanin Mutabgjija Krešimir, šestu Ivica Dusper (Sarajevo!) i sedmu N. Pušić iz Šibenika.

O Merzu su pisali u »Nedjelji« mnogi. I njegov otac, i njegovi prijatelji i suborci i učenici, ali još nisu o njem govorili oni, koji, ga nikad nisu vidjeli, nego su ga upoznali iz knjiga i predavanja. Uredništvo »Nedjelje« odlučilo je povodom ovog natječaja, da ove godine ustupi mjesta baš tim srednjoškolcima. Da vidimo, kako oni gledaju Merza. Dakako, njihove su radnje duge i zato nismo mogli donijeti cjeline. Ne donosimo čak ni nagrađene radnje (osim Friščića). Ovu donosimo da na svoj način honoriramo njegov trud, a druge dvije da se vidi kako su vrijedne bile nagrađene radnje, kad i nenagrađeni tako lijepo i snažno pišu.

Riječ imaju dakle naši srednjoškolci!