|
|
|
«Lovac Srca Isusova», Nedjelja, 10. rujna, 1939. br. 37.
Lovac Srca Isusova
Dru Ivanu Merz † 10. V. 1928.
I.
Lovak lovi mladi Ivo dugi ljetni dan do podne, Sve bez puške i handžara i bez ogra i zagara, Lovi junak mladi. Namjera ga namjerila na zvjerove ponajljuće: Na zla zmaja i na lava i na gorskog mrka vuka, Do tri zvijeri grdne.
Pak mi pođe mladi lovac moliti se milom Bogu, Ruke sklopi, zazva Gospu, pokrijepi Se Svetim Tijelom Lovac razboriti. Tad se smjelo naprijed vinu, iz oka mu zora sinu, Nikoše mu silna krila, iz grla se pjesma ote Krilatu junaku.
Sam goloruk ode Ivo noseć Boga u prsima, Približi se strašnom zmaju, zmaj izbaci nečist Onaj ognjen zmaje. Plam junaku ne naudi: bijeli pas mu Gospa pruži, I on stišće zmaju ralje, snježanim ga sveza pasom Čisti Gospin vitez.
Tada riknu holi lave i zavija lakom vuče; Srčan borac na njih usta, junačka ga sreća nađe, Borca Gospodnjega. Obje zvjerke za vrat ščepa, sa zemlje ih uvis diže, Svlada lava ohologa, svlada vuka sebičnoga Kristov dječak mili.
Gvožđem sape lovac zvijeri, tjerat iz njih uze zloću: Sve ih kroti molitvama, hrani postom, pokorama Nevin pokorniče. I golubom zmaj se stvori, a janjetom krotkim lave, Lakom vuče psom čuvarom, pa sad love s gospodarom Vjerni podložnici.
II.
Lovak lovi mladi Ivo sa golubom zmajskog srca, Sa janjetom lavlje snage i s čuvarom vučkom hrabrim Lovi krilat junak. On ne lovi noćnih ptica niti sinjih kukavica, Nego ptiće orloviće, što ih k Suncu krilo miče, Orlove - Križare.
Lovi Ivo smjele momke, svom Hrvatskom on ih lovi, Pa ih uči krotit zvjerke, što u šumi srca žive, One zvjerke grdne. On ih uči Gospu zvati, molit, radit, žrtvovati, On ih vodi k Stolu Svetom, prima s njima Kruh Nebeski Kristov radnik žarki.
Sve nas nuka lijetat k nebu bez prestanka svakog danka, Pazi na mig bijelog Oca ko na samog Spasa Krista, Vjerni sinak Crkve. Sve nas ljubi, sve nas kara, za nas živi, snosi vaje, Za orlove kao žrtvu i svoj život mladi daje Kristov patnik tihi.
Ljutu cvilu cviljeli smo, kad bez Tebe ostali smo, Divni orle, Ivo brate, kadno krila odnijela Te K vječnom Svijetlu živom. Prosti, što Te ražalismo, što Te češće ne shvatismo! Po Tvom putu, svi sad znamo, penjat nam se valja tamo, Bistar vidioče.
Premda ne bi naše krvi, naš si sav i od svih prvi, Hrvatska Ti kosti krije, ko svoj program Tebe vije, Umni pravedniče! Svi molimo: Božji Sine, daj, s oltara da nam sine Ovaj križar pun milote, što nam svima srca ote, Lovac Srca Tvoga! Milan Pavelić. Boris, Bez naslova, Nedjelja, 10. rujna, 1939. br. 37.
Naše proslave koriste i okolini. One elektriziraju narod i oplemenjuju ljude, zavedenima otvaraju oči, a svima pokazuju pravi put, kojim mora stupati omladina, ako želi sreću svome narodu. Mlaki usplamte, zaspali se probude, a svi osjete nad sobom simbol Križa slave, sadržan već u našem imenu, koje je baš vanjskim manifestacijama postalo obljubljenim. Iz naših se proslava, konačno, jasno vidi koliko je križarska organizacija prirasla hrvatskom narodu. Ona ljubav s kojom je susreću, onaj ponos s kojim je gledaju, ono oduševljenje s kojim je pozdravljaju - sve je to siguran dokaz da smo od mnogo dobrih načina izabrali najbolji i da tako najuspješnije sijemo sjeme Božje u duše onih među kojima djelujemo. Daleko smo od toga da proglasimo narod nepogrešivim, ali je činjenica da narod uvijek prigrli ono što njegovom mentalitetu odgovara. Nepotrebne su tu sve debate i rasprave o sistemima. Mi već imamo sistem koji je godinama na terenu iskušavan i pokazao se nada sve ispravnim. Križarska će omladina raditi, što joj je Providnost odredila, a oni koji još misle, da mogu pokolebati tu omladinu, neka dođu na naše proslave, gdje će se uvjeriti, da je Križarstvo, utemeljeno na tvrdoj hridi Merčeve ideologije Božje djelo, i da je zvor njegove snage i vitalnosti - središte njegova života i nastojanja - Euharistija! Braćo, vedra čela i smiona srca dignimo barjake Žrtve, Euharistije i Apostolata - za Boga i Hrvatsku! Boris. |