|
SVJETIONIK Sto je godina prošlo od onog dana kad je u obitelji austrougarskog oficira Mavre Merza u Banja Luci rođen sin prvenac (ostao je jedinac). Kao i u svakoj obitelji tako je bilo i u obitelji Merz, velika radost. Roditelji su od prvih dana sanjali i zamišljali lijepu svjetovnu karijeru svome jedincu. Željeli su da pođe očevim stopama, da postane oficir, da osnuje obitelj itd. da si ostvari onakvu zemaljsku sreću kako su to oni u svojim liberalnim nazorima zamišljali. No čovjek snuje, Bog određuje, ljudski planovi nisu Božji planovi. To dijete kojemu na krštenju dadoše ime Ivan (po Ivanu Krstitelju) jednoga će dana svojim roditeljima iz središta svjetske metropole, iz Pariza, pisati i ove riječi: "Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakome čovjeku bez izuzetka …" Zabrinutoj majci koja je oštro reagirala iznenađena i razočarana sinovljevim asketskim životom u Parizu Ivan će odgovoriti još jasnije: "Znadeš da me je život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se zato cijeli moj život kreće oko Krista Gospodina." Sigurno, nitko nije slutio, a kamoli se nadao da će jednoga dana ime toga malog Ivana, čija je liberalna sredina od njega trebala učiniti sve prije nego jednoga sveca, postati "program života i rada" cijeloj jednoj generaciji mladih katolika, da će na njegov grob stavljati vijence s vrpcama na kojima će pisati "Hvala ti Orle Kristov što si nam pokazao put k Suncu", i da će Crkva za nj pokrenuti postupak da ga stavi u plejadu tolikih svojih svetaca, uzora kršćanskog života. Nitko nije slutio niti se nadao da će se o njemu jednoga dana pisati knjige i doktorske disertacije, da će se o njegovoj ličnosti održavati simpoziji u Parizu, Rimu, Zagrebu, da će ga sam Papa javno spominjati u svojim govorima i postavljati ga za uzor mladima, da će u slobodnoj Hrvatskoj njegov lik biti stavljen na poštansku marku koja će biti razašiljana diljem cijeloga svijeta. Nakon njegove smrti uvaženi hrvatski pjesnik napisat će i ove stihove: Hrvatska ti kosti krije, ko' svoj program tebe vije umni pravedniče. (Milan Pavelić, Lovac Srca Isusova). Stota godišnjica njegova rođenja jest prigoda da se hrvatska javnost opet i opet podsjeti na ovaj jedinstveni primjer katolicizma u Hrvatskoj, na čovjeka koji je na samrti prikazao Bogu svoj mladi život kao žrtvu za hrvatsku mladež. U svakome vremenu i svakome stoljeću Bog postavlja svoje svjetionike koji nam prosipaju i šire Božju svjetlost. Jedan od takvih svjetionika bio je i naš Ivan Merz. Toliki su za njim išli i još uvijek idu. Svjetla nisu zbog sebe, svjetla su za druge i zbog drugih. Nastojmo čuti i otkriti što nam Bog kroz Ivanovo svjetlo govori.
|